Ako imate dijabetes ili ste u riziku od njega, vjerojatno ste čuli proturječne savjete o tome što jesti. Smanjite unos ugljikohidrata. Brojite kalorije. Izbjegavajte prerađenu hranu. Ali zašto postoji toliko neslaganja? Odgovor leži u fascinantnoj znanstvenoj raspravi o tome kako zapravo dolazi do debljanja – a razumijevanje ove rasprave može vam pomoći da donosite bolje odluke za svoje metaboličko zdravlje.
Od 1975. godine, stopa pretilosti u svijetu utrostručila se, a tip 2 dijabetesa prati sličan put. Unatoč desetljećima javnozdravstvenih kampanja koje potiču ljude da "jedu manje i više se kreću", problem postaje sve gori. To je navelo istraživače da preispitaju razumijemo li doista što pokreće debljanje i metaboličke bolesti.
U središtu ove rasprave su dva suprotstavljena znanstvena modela, svaki s dubokim implikacijama na način na koji razmišljamo o prevenciji i upravljanju dijabetesom.
Tradicionalni pogled: Model energetske ravnoteže
Model energetske ravnoteže (EBM) dominira nutricionističkom znanošću još od 1950-ih. Njegov temeljni princip je jednostavan: do debljanja dolazi kada unesete više kalorija nego što ih potrošite. Zamislite svoje tijelo kao bankovni račun – ako su uplate veće od isplata, stanje na računu raste.
Ovaj model se značajno razvijao tijekom vremena. Moderni zagovornici priznaju da nisu sve kalorije jednake. Sto kalorija iz zaslađenog napitka drukčije utječe na vaše tijelo od sto kalorija iz pilećih prsa. Ipak, pristaše EBM-a smatraju da ukupni unos kalorija ostaje najvažniji faktor za regulaciju tjelesne težine.
Kako EBM objašnjava modernu pretilost
Novija verzija modela energetske ravnoteže kao primarnog krivca za rastuće stope pretilosti i dijabetesa navodi industrijski prerađenu hranu. Ova hrana – čips, keksi, smrznuta gotova jela i zaslađena pića – je:
- Jeftina i praktična
- Puna kalorija u malom obujmu
- Osmislena da bude izrazito ukusna (izaziva snažan užitak pri jelu)
- Moguće ovisnička, aktivirajući centre nagrađivanja u mozgu slično opioidima
Istraživanja pokazuju da ova hrana doslovno može preoblikovati vaš mozak. Studije na miševima pokazuju da visokomasne dijete mogu promijeniti moždane puteve tako da mozak preferira i aktivno traži tu hranu. Ova rastuća znanost o osovini crijevo-mozak pomaže objasniti zašto je teško odoljeti prerađenoj hrani kad je jednom počnete jesti.
Potkrjepljujući EBM, studije koje uspoređuju dijete bogate ugljikohidratima i siromašne mastima s dijetama siromašnim ugljikohidratima i bogatim mastima pokazuju zanemarive razlike u gubitku tjelesne mase kad je unos kalorija kontroliran. Ovo upućuje na to da ukupni unos kalorija ima veći značaj od sastava makronutrijenata.
Problemi s ovim modelom
Unatoč dominaciji, EBM se suočava s ozbiljnim kritikama. Profesor s Harvard Medical School David Ludwig i znanstveni novinar Gary Taubes navode da:
Nije djelovao: Desetljeća poruka "jedite manje, krećite se više" nisu smanjila stope pretilosti
Opisuje, ali ne objašnjava: Model opisuje što se događa (kalorijska neravnoteža), ali ne i fiziološki mehanizam koji to pokreće
Studije su možda prekratke: Mnoge prehrambene studije traju samo nekoliko tjedana ili mjeseci, što može propustiti dugoročne metaboličke prilagodbe
Previše je složen da bi bio koristan: S toliko varijabli, model teško daje jasne, testirane hipoteze ili praktične intervencije
Alternativni pogled: Model ugljikohidrati-inzulin
Model ugljikohidrati-inzulin (CIM) okreće tradicionalno razmišljanje naglavačke. Umjesto da prejedanje uzrokuje debljanje, CIM predlaže da nešto vezano uz modernu prehranu – konkretno ugljikohidrati visokog glikemijskog indeksa – hormonski programira vaše tijelo da skladišti masnoće, što zatim pokreće prejedanje.
Ovo je osobito važno za osobe s dijabetesom ili predijabetesom jer je u središtu inzulin – hormon koji vam je već poznat.
Kako CIM funkcionira
Prema ovom modelu, evo što se događa kad jedete ugljikohidrate visokog glikemijskog indeksa (bijeli kruh, bijela riža, zaslađena hrana, krumpiri):
Brzi skok šećera u krvi: Ta hrana brzo se razgrađuje u glukozu
Skok inzulina: Gušterača izlučuje velike količine inzulina da upravlja glukozom
Energija se zaključava: Visoke razine inzulina signaliziraju jetri i mišićima pohranu glukoze, s viškom koji se pretvara u trigliceride i skladišti u masnim stanicama
Gorenje masnoća prestaje: Kada je inzulin povišen, tijelo ne može lako koristiti pohranjenu mast kao energiju
Povećava se glad: S energijom zaključanom u skladištu, mozak doživljava nedostatak energije i signalizira glad, potičući vas da jedete više
CIM prikazuje pretilost kao "problem distribucije kalorija", a ne samo problem prekomjerne konzumacije. Vaše tijelo pohranjuje previše energije u masnom tkivu i ne pruža je za korištenje, stvarajući začarani krug.
Za ljude s tipom 2 dijabetesa, ovaj model ima smisla jer inzulinska rezistencija – temeljno obilježje bolesti – znači da tijelo mora proizvoditi još više inzulina da bi upravljalo šećerom u krvi, što potencijalno pogoršava problem skladištenja masti.
Zašto su znanstvenici skeptični
Unatoč intuitivnoj privlačnosti, CIM se suočava s ozbiljnim znanstvenim izazovima:
Kulturni kontrast: Mnogi narodi konzumiraju prehranu bogatu ugljikohidratima, ali imaju niske stope pretilosti. Kitavci iz Papue Nove Gvineje jedu dijetu od 70 % ugljikohidrata, uglavnom iz slatkog krumpira i voća, ali pretilost praktički ne postoji. Tradicionalna japanska dijeta s puno riže povezivala se s niskim stopama pretilosti desetljećima.
Glikemijski indeks nije presudan: Studije pokazuju da dijete s niskim glikemijskim indeksom nisu značajno bolje za dugoročni gubitak kilograma od dijeta s višim indeksom kad je unos kalorija isti.
Studije na životinjama to opovrgavaju: Iznenađujuće, miševi na dijeti s visokim glikemijskim indeksom zapravo su jeli manje kalorija i manje se debljali unatoč višim razinama inzulina – suprotno od onoga što CIM predviđa.
Nedostajuća faza: CIM tvrdi da postoji "dinamična faza" razvoja pretilosti u kojoj su šećer u krvi i masne kiseline smanjene, ali ta faza nikada nije uočena u stvarnim studijama.
Genetski dokazi upućuju drugdje: Istraživanja upućuju da geni koji utječu na tjelesnu masu više utječu na funkciju mozga i regulaciju apetita nego na djelovanje inzulina ili metabolizam masnih stanica.
Pomična pravila: Najnovija verzija CIM-a odustala je od središnje tvrdnje da inzulin djelovanjem na masne stanice pokreće glad i debljanje, već predlaže nejasno "integrirano, multiorgansko, višehormonsko" objašnjenje bez jasnih mehanizama.
Gdje nas to ostavlja?
Godine 2022. vodeći istraživači pretilosti okupili su se na sastanku u Kraljevskom društvu kako bi raspravili ove suprotstavljene modele. Iskren zaključak? Znanost je i dalje nesigurna. Obje strane pozvale su na dodatna istraživanja – potrebne su bolje studije za razumijevanje mehanizama pretilosti i dulje, bolje financirane studije različitih prehrambenih pristupa.
Zanimljivo je da se dviju strana sve više približavaju. Većina istraživača sada priznaje da su količina i vrsta kalorija vjerojatno važne uloge u debljanju i metaboličkom zdravlju.
Što to znači za upravljanje vašim dijabetesom
Dok znanstvenici raspravljaju o mehanizmima, nekoliko praktičnih istina može vas voditi u svakodnevnim odlukama:
Industrijski prerađena hrana je pravi problem
Oba modela slažu se: industrijski prerađena hrana snažno je povezana s pretilošću, dijabetesom tipa 2 i metaboličkim bolestima. Ova hrana osmišljena je da nadjača vaše prirodne signale sitosti, olakšavajući prejedanje. Minimiziranje unosa prerađene hrane i fokus na cjelovite namirnice – povrće, voće, cjelovite žitarice, mahunarke, orašaste plodove, sjemenke, ribu i nemasno meso – jedna je od rijetkih univerzalno prihvaćenih preporuka.
Stabilnost šećera u krvi je važna
Bez obzira je li inzulin glavni pokretač debljanja, visoke razine inzulina sprječavaju sagorijevanje masnoća. Za osobe s dijabetesom, održavanje stabilnih razina šećera u krvi uravnoteženim obrocima, dovoljnim unosom proteina i vlakana te izbjegavanjem naglih skokova glukoze podržava i regulaciju tjelesne težine i glikemijsku kontrolu.
Osnove i dalje djeluju
Bez obzira koji je model točan, određeni životni faktori dosljedno podupiru metaboličko zdravlje:
- Redovita tjelesna aktivnost: Tjelovježba poboljšava osjetljivost na inzulin, pomaže regulirati apetit i podržava kontrolu težine
- Kvalitetan san: Loš san remeti hormone koji reguliraju glad i šećer u krvi
- Upravljanje stresom: Kronični stres povisuje kortizol, što pogoršava inzulinsku rezistenciju i potiče skladištenje masnoća u trbuhu
- Redovitost obroka: Redoviti obrasci prehrane podržavaju metaboličke ritmove i kontrolu šećera u krvi
Personalizacija je ključ
Rasprava između ovih modela naglašava važnu istinu: različiti pristupi djeluju za različite ljude. Neki ljudi s dijabetesom napreduju na dijetama s niskim udjelom ugljikohidrata, s lakšom regulacijom šećera i kontrolom tjelesne mase. Drugima odgovara prehrana s većim udjelom ugljikohidrata koja naglašava cjelovite izvore hrane.
Rad sa svojim zdravstvenim timom kako biste pronašli pristup koji odgovara vašem tijelu, preferencijama i životnom stilu važnije je od slijepog držanja jedne prehrambene dogme.
Zaključak
Znanstvena rasprava o tome što uzrokuje debljanje i metaboličke bolesti još uvijek nije riješena, ali ta nesigurnost ne bi nas trebala paralizirati. Epidemije pretilosti i dijabetesa hitne su javnozdravstvene krize koje zahtijevaju djelovanje, čak i dok se istraživanja nastavljaju.
Ono što sa sigurnošću znamo jest da dramatičan porast u konzumaciji industrijski prerađene hrane ide ruku pod ruku s porastom pretilosti i dijabetesa. Znamo da je ta hrana osmišljena za prekomjernu konzumaciju. I znamo da povratak prehrani temeljene na cjelovitim, minimalno prerađenim namirnicama dosljedno poboljšava ishode metaboličkog zdravlja.
Umjesto da čekate da se znanstvenici dogovore, fokusirajte se na ono što možete kontrolirati: birajte pravu hranu umjesto prerađene, budite tjelesno aktivni, stavite san i upravljanje stresom na prioritet i surađujte sa svojim zdravstvenim djelatnicima kako biste pratili šećer u krvi i ukupno metaboličko zdravlje.
Savršena dijeta koja odgovara svima možda ne postoji. No dijeta temeljena na cjelovitoj hrani, uravnoteženim nutrijentima i održivim navikama može djelovati za vas – bez obzira koji će se znanstveni model na kraju pokazati točnim.
Reference
Ludwig, D. S., Aronne, L. J., Astrup, A., de Cabo, R., Cantley, L. C., Friedman, M. I., Heymsfield, S. B., Johnson, J. D., King, J. C., Krauss, R. M., Lieberman, D. E., Taubes, G., Volek, J. S., Westman, E. C., Willett, W. C., Yancy, W. S., Jr, & Ebbeling, C. B. (2021). The carbohydrate-insulin model: a physiological perspective on the obesity pandemic. The American Journal of Clinical Nutrition, 114(6), 1873–1885.
Hall, K. D., Guo, J., Courville, A. B., Boring, J., Brychta, R., Chen, K. Y., Darcey, V., Forde, C. G., Gharib, A. M., Gallagher, I., Howard, R., Joseph, P. V., Milley, L., Ouwerkerk, R., Raisinger, K., Rozga, I., Schick, A., Stagliano, M., Torres, S., Walter, M., … Chung, S. T. (2021). Effect of a plant-based, low-fat diet versus an animal-based, ketogenic diet on ad libitum energy intake. Nature Medicine, 27(2), 344–353.
