The Hidden Chemicals Making Us Fat: Understanding Obesogens and Diabetes Risk

Skriveni kemikalije koje nas debljaju: Razumijevanje obezogena i rizika od dijabetesa

Što ako bih vam rekao da vaša borba s težinom i razinom šećera u krvi nije u potpunosti stvar snage volje ili samo prehrane i tjelovježbe? Najnovija revolucionarna istraživanja otkrivaju da određene kemikalije u našoj svakodnevnoj okolini—zvane obesogeni—doslovno programiraju naša tijela da dobivaju na težini i razvijaju metaboličke poremećaje, uključujući dijabetes. Ovo nije znanstvena fantastika; to je dokumentirana znanost koja mijenja sve što smo dosad mislili da znamo o epidemijama pretilosti i dijabetesa.

Što su obesogeni i zašto bi osobe s dijabetesom trebale brinuti?

Obesogeni su kemikalije u našem okolišu koje izravno potiču nakupljanje masnog tkiva i metaboličke poremećaje kroz nekoliko bioloških mehanizama. Oni su podskup endokrinih disruptora (EDC), koji ometaju naš hormonski sustav—sustav koji regulira šećer u krvi, osjetljivost na inzulin i pohranu masnoća.

Evo zašto su obesogeni posebno zabrinjavajući za svakoga tko brine o dijabetesu:

  • Narušavaju signalizaciju inzulina, čineći stanice otpornijima na djelovanje inzulina
  • Oštećuju mitohondrije—stanične energane koje sagorijevaju glukozu za energiju
  • Povećavaju broj i veličinu masnih stanica, posebno opasne visceralne masti
  • Potiču upalne procese i oksidativni stres, osnovne pokretače dijabetesa tipa 2
  • Mijenjaju regulaciju apetita u mozgu, povećavajući žudnju za nezdravom hranom

Prema istraživanju koje je vodio dr. Rob Lustig sa 44 suautora, objavljenom u Biochemical Pharmacology, obesogeni mogu činiti 15-20% problema s pretilošću—a njihov utjecaj na metaboličko zdravlje daleko nadilazi brojku na vagi.

Možda je najzabrinjavajuće: mnogi obesogeni su "vječne kemikalije" koje ostaju u okolišu i našem tijelu desetljećima. Jedna izloženost ne pogađa samo vas—može utjecati i na vašu djecu, unuke, pa čak i praunuke, kroz epigenetske promjene koje mijenjaju izražavanje gena kroz više generacija.

Kako obesogeni sabotiraju vaš metabolizam

Razumijevanje načina na koji obesogeni djeluju pomaže objasniti zašto je upravljanje dijabetesom postalo sve teže unatoč boljoj osviještenosti o tradicionalnim čimbenicima rizika. Ove kemikalije ne dodaju samo dodatne kalorije—one iz temelja preprogramiraju način na koji vaše tijelo upravlja energijom.

Otimanjem vaših hormonskih receptora: Obesogeni se vežu na ključne receptore u vašem tijelu, uključujući inzulinske, estrogenske i PPAR gamma (glavni regulator razvoja masnih stanica). Kada se ove kemikalije vežu za te receptore, šalju lažne signale koji potiču pohranu masnoća i otpornost na inzulin.

Oštećuju vaše stanične energane: Mitohondriji su odgovorni za sagorijevanje glukoze i masnoća za energiju. Obesogeni narušavaju funkciju mitohondrija, smanjujući sposobnost učinkovitog sagorijevanja kalorija. Zanimljivo, prosječna tjelesna temperatura smanjila se za pola stupnja u posljednjih 25 godina—vjerojatno kao odraz ovog široko rasprostranjenog mitohondrijskog poremećaja. Za osobe s dijabetesom to znači još veće poteškoće u održavanju zdrave razine šećera u krvi.

Povećavaju broj masnih stanica: Za razliku od tipičnog debljanja koje uvećava postojeće masne stanice, neki obesogeni zapravo povećavaju ukupni broj masnih stanica u tijelu. To je posebno problematično jer, jednom stvorene, masne stanice ne nestaju—mogu se samo smanjivati. Najosjetljivije razdoblje je fetalni razvoj i prve dvije godine života, kada se masne stanice aktivno dijele.

Mijenjaju kemiju vašeg mozga: Obesogeni djeluju na sustav nagrađivanja u mozgu, povećavajući žudnju i otežavajući odolijevanje hrani bogatoj šećerom i masnoćama—upravo ono što bi osobe s dijabetesom trebale izbjegavati.

Gdje se skrivaju te kemikalije?

Nažalost, obesogeni su praktički svuda u suvremenom životu. Evo najčešćih izvora:

U vašoj kuhinji:

  • BPA u oblogama konzervirane hrane i plastičnim posudama
  • PFOA i PFAS u neljepljivom posuđu (Teflon)
  • Ftalati u plastičnoj ambalaži i spremnicima za hranu
  • Pesticidi poput glifosata (Roundup) na konvencionalno uzgojenim namirnicama
  • Dodaci, konzervansi i emulgatori u prerađenoj hrani
  • Umjetni zaslađivači uključujući aspartam, sukralozu, i iznenađujuće, čak i steviju i monaški voćni šećer

U vašem domu:

  • Usnosporači požara u madracima, namještaju, elektronici i dječjoj odjeći
  • Čestice zračnog onečišćenja koje ulaze kroz prozore
  • Kontaminirana voda iz slavine

U vašoj kupaonici:

  • Parabeni u kozmetici, posebno u ružu za usne
  • Brojne kemikalije u konvencionalnim proizvodima za osobnu njegu

U vašem okolišu:

  • Dim dizelskih motora i čestice, osobito blizu autocesta
  • Pasivno pušenje
  • Termalni papirići s računa (BPA prelazi na kožu)

Čak i u "zdravoj" hrani:

  • Višak fruktoze (potpomaže pohranu masnoća više nego što kalorije sugeriraju)
  • Arsen i kadmij u nekim kakaovim proizvodima
  • Ostaci pesticida na konvencionalnom voću i povrću

Šokantna istina o umjetnim zaslađivačima

Za osobe s dijabetesom ovo je posebno važno: umjetni zaslađivači su obesogeni. Mnogi ljudi prelaze na dijetalna pića i proizvode bez šećera misleći da prave zdraviji izbor za kontrolu šećera u krvi. Međutim, umjetni zaslađivači—uključujući aspartam, sukralozu, pa čak i prirodne alternative poput stevije i monaškog voća—mogu narušiti metabolizam i zapravo pogoršati stanja koja pokušavaju spriječiti.

Ovi zaslađivači mijenjaju crijevnu mikrobiotu, narušavaju toleranciju na glukozu i mogu povećati žudnju za slatkim. Za upravljanje dijabetesom voda, nezaslađeni čaj i kava daleko su bolji izbor od bilo kakvih napitaka s umjetnim zaslađivačima.

Kako zaštititi sebe i buduće generacije

Iako problem obesogena zahtijeva sustavna rješenja—bolje regulacije i testiranje kemikalija prije izlaska na tržište—mnogo toga možete učiniti već sada da smanjite izloženost:

U kuhinji:

  1. Birajte organsko voće i povrće kad god je moguće, osobito među "Prljavom dvanaestoricom" (namirnice s najviše ostataka pesticida)
  2. Zamijenite neljepljivo posuđe posuđem od nehrđajućeg čelika, lijevanog željeza ili keramike
  3. Izbjegavajte konzerviranu hranu ili birajte limenke bez BPA, odlučite se za staklene staklenke
  4. Hranu čuvajte u staklenim ili čeličnim posudama, ne u plastici
  5. Nikad ne zagrijavajte hranu u plastičnim posudama u mikrovalnoj pećnici
  6. Jedite pravu, neprerađenu hranu umjesto prerađenih proizvoda s dugim popisom sastojaka
  7. Potpuno eliminirajte umjetne zaslađivače
  8. Smanjite unos šećera i fruktoze

U vašem domu:

  1. Koristite visokokvalitetne filtere za zrak i vodu
  2. Birajte namještaj i madrace bez usporivača požara kad je moguće
  3. Ne živite blizu autocesta ako imate izbora
  4. Izbjegavajte izlaganje pasivnom pušenju
  5. Pijte dovoljno vode kako biste pomogli tijelu izlučiti kemikalije

Osobna njega:

  1. Birajte jednostavne proizvode za osobnu njegu s minimalnim brojem sastojaka
  2. Provjerite proizvode na web stranici Environmental Working Group (EWG) za sigurnosne ocjene
  3. Izbjegavajte proizvode koji sadrže parabene i ftalate
  4. Odbijajte termalne račune ili ih što manje dodirujte

Posebno važno za trudnice:

Budući da su fetalni razvoj i prve dvije godine života najosjetljivija razdoblja, trudnice i novopečene majke moraju biti posebno oprezne:

  • Ne pušite i potpuno izbjegavajte pasivno pušenje
  • Ograničite unos šećera i potpuno izbjegavajte umjetne zaslađivače
  • Izbjegavajte sve vrste gaziranih pića, običnih i dijetalnih
  • Jedite organsko kad god je moguće
  • Koristite bočice za bebe od stakla, nikako plastiku
  • Birajte organsku pamučnu odjeću za bebe bez usporivača požara

Zapamtite: izloženost tijekom trudnoće ne utječe samo na vašu bebu—može utjecati i na vašu unučad i praunučad kroz epigenetske promjene koje se zadržavaju najmanje četiri generacije.

Put naprijed: od istraživanja do akcije

Povijesno istraživanje koje su objavili dr. Lustig i kolege predstavlja prekretnicu. Njihova serija od tri rada ne uspostavlja samo korelaciju već i uzročnost—konačno dokazujući da ove kemikalije uzrokuju pretilost i metaboličke poremećaje. Čak su razvili i testove za pretilost koji mogu provjeriti je li neka kemikalija obesogen prije nego što se pusti u okoliš.

Tehnologija za zaštitu javnog zdravlja već postoji. Ono što nedostaje je politička volja i regulatorni okvir. Za razliku od farmaceutika, koji moraju proći stroga testiranja, industrijske se kemikalije ispuštaju u okoliš bez značajne procjene od strane FDA, EPA ili USDA. Kemijska industrija ima "besplatnu propusnicu" desetljećima dok se naše metaboličko zdravlje pogoršava.

Potreban je sustavni zaokret:

  • Obavezno testiranje kemikalija prije izlaganja okolišu
  • Stroži propisi EPA o zagađivačima okoliša
  • Zahtjevi za sigurnosnim podacima o kemikalijama sličnima onima za farmaceutike
  • Bolje praćenje i nadzor razina obesogena u populaciji

Kao pojedinci, te promjene možemo zahtijevati kontaktiranjem izabranih predstavnika, podržavanjem organizacija koje se zalažu za sigurnost kemikalija i glasujući novčanikom birajući proizvode tvrtki posvećenih uklanjanju štetnih kemikalija.

Najvažnije za prevenciju i upravljanje dijabetesom

Obesogeni predstavljaju nedostajući dio slagalice dijabetesa. Oni pomažu objasniti zašto stope dijabetesa i dalje rastu unatoč povećanoj svijesti o prehrani i tjelovježbi. Razjašnjavaju zašto neki ljudi razviju dijabetes premda rade sve ispravno, dok drugi ostanu zdravi i uz loše navike.

Za osobe s dijabetesom ili predijabetesom, smanjenje izloženosti obesogenima neće zamijeniti lijekove, prehranu ili vježbanje—ali uklanja skrivene prepreke metaboličkom zdravlju. Svaka plastična posuda koju zamijenite staklom, svako organsko povrće koje odaberete, svaki umjetni zaslađivač kojeg se odreknete je korak bliže boljoj regulaciji šećera u krvi i smanjenju upalnih procesa.

Ovdje nije riječ o savršenstvu—potpuno izbjegavanje obesogena nemoguće je u suvremenom svijetu. Riječ je o svjesnosti i smanjenju izloženosti. Mali koraci tijekom vremena akumuliraju se u značajnu zaštitu, ne samo za vas već i za buduće generacije.

Epidemije pretilosti i dijabetesa nisu samo rezultat osobnih izbora—već izloženosti okolišnim faktorima koji sve više otežavaju zdrav metabolizam. Razumijevanjem obesogena i poduzimanjem osobnih i političkih mjera možemo početi okretati tijek ovih razarajućih kroničnih bolesti.

Reference

  1. Heindel, J. J., Howard, S., Agay-Shay, K., Arrebola, J. P., Audouze, K., Babin, P. J., Barouki, R., Bansal, A., Blanc, E., Cave, M. C., Chatterjee, S., Chevalier, N., Choudhury, M., Collier, D., Connolly, L., Coumoul, X., Galatry-Bouju, F., Gil, A., Gustafsson, J. Å., Hebert, J., … Lustig, R. H. (2022). Obesity II: Establishing causal links between chemical exposures and obesity. Biochemical Pharmacology, 199, 115015.

  2. Lustig, R. H., Collier, D., Kassotis, C., Roepke, T. A., Kim, M. J., Blanc, E., Barouki, R., Bansal, A., Cave, M. C., Chatterjee, S., Choudhury, M., Gilbertson, M., Lagadic-Gossmann, D., Howard, S., Lind, L., Tomlinson, C. R., Vondracek, J., & Heindel, J. J. (2022). Obesity I: Overview and molecular and biochemical mechanisms. Biochemical Pharmacology, 199, 115012.

Powrót do blogu

Zostaw komentarz

Featured