Zašto naši preci nisu imali dijabetes? Drevna mudrost za moderno zdravlje

U svojoj ordinaciji često susrećem pacijente koji se bore s tipom 2 dijabetesa—stanje koje je u našem modernom svijetu poprimilo epidemiološke razmjere. Ipak, kada pogledamo kroz ljudsku povijest, dijabetes je bio izuzetno rijedak. Naši paleolitski preci, iako nisu imali suvremenu medicinu, nekako su izbjegli ovu metaboličku bolest koja danas pogađa više od 400 milijuna ljudi širom svijeta. Što se promijenilo? I još važnije, što možemo naučiti iz načina života naših predaka što nam možda može pomoći da preokrenemo ovu modernu epidemiju?

Drevni ljudski metabolizam: Stvoren za drugačiji svijet

Naša tijela se nisu puno promijenila u posljednjih 10.000 godina, ali se naše okruženje dramatično transformiralo. Ljudski genom evoluirao je stotinama tisuća godina u okruženju gdje je hrana ponekad bila oskudna, uvijek neprerađena i zahtijevala značajan fizički trud za pribavljanje.

Naši preci živjeli su u stanju metaboličke fleksibilnosti—njihova tijela su učinkovito prelazila s sagorijevanja ugljikohidrata kad je hrane bilo dovoljno na sagorijevanje masti u razdobljima oskudice. Ta metabolička prilagodba bila je ključna za preživljavanje. Iskustva su imala prirodne periode posta, jeli su sezonski dostupnu hranu i unosili raznoliki spektar nutrijenata iz neprerađenih izvora.

Njihova prehrana sastojala se uglavnom od divljih biljaka, orašastih plodova, sjemenki, povremeno mesa i sezonskog voća—hrane bogate nutrijentima i vlaknima. Važno je istaknuti da gotovo nisu unosili rafinirane ugljikohidrate, procesirane šećere ili industrijska biljna ulja. Koncept tri velika obroka dnevno plus međuobroci bio bi im potpuno stran.

Nesklad: Moderni stil života vs. drevna biologija

Premotajmo do danas i nalazimo se u okruženju za koje naša tijela nikad nisu bila dizajnirana. Ovaj evolucijski nesklad je u srži epidemije dijabetesa.

Prosječan Amerikanac godišnje pojede oko 69 kilograma šećera i 66 kilograma brašna—to je gotovo pola kilograma rafiniranih ugljikohidrata svaki dan! Ove namirnice se brzo pretvaraju u šećer u našoj krvi, prisiljavajući gušteraču na prekovremeni rad zbog lučenja inzulina. S vremenom naše stanice postaju otporne na ovaj stalni nalet inzulina, što stvara podlogu za razvoj dijabetesa tipa 2.

Osim prehrane, i drugi aspekti modernog života doprinose ovom problemu:

• Kronični stres potiče lučenje kortizola, koji povisuje razinu šećera u krvi
• Nedostatak sna remeti hormone gladi i osjetljivost na inzulin
• Ekološki toksini ometaju metaboličku signalizaciju
• Sjedilački način života smanjuje sposobnost mišića da koriste glukozu
• Poremećaj crijevne mikrobiote zbog antibiotika i prerađene hrane narušava metabolizam

Naši preci nailazili su na akutne stresore (poput predatora), ali ne i na kronični stres modernog života. Spavali su prema prirodnom dnevno-noćnom ritmu, kretali su se tijekom cijelog dana tražeći hranu i imali raznolik mikrobiom zbog stalne interakcije s prirodom.

Spajanje drevne mudrosti i moderne znanosti: Put naprijed

Rješenje nije doslovno živjeti kao naši preci—to nije praktično niti nužno. Umjesto toga, možemo primijeniti principe koji su ih držali metabolički zdravima u našem suvremenom kontekstu.

Evo kako možete integrirati mudrost predaka u svoj život:

1. Povremeno prakticirajte nutritivnu ketozu: Povremeni post ili vremenski ograničeno hranjenje oponašaju prirodne obrasce prehrane naših predaka. Pokušajte ograničiti svoj vremenski okvir za jelo na 8-10 sati dnevno.

2. Izbacite procesiranu hranu: Fokusirajte se na cjelovite, neprerađene namirnice koje bi vaša prabaka prepoznala. Povrće, voće, orašasti plodovi, sjemenke, zdrave masti i čisti proteini trebali bi biti temelj vaše prehrane.

3. Krećite se kao vaši preci: Oni nisu "vježbali"—živjeli su aktivno. Uključite kretanje kroz dan: hodajte tijekom sastanaka, koristite stolove za stajanje, bavite se vrtlarstvom i svakako, i nešto namjerne tjelovježbe.

4. Poštujte svoj cirkadijalni ritam: Uskladite svoj ciklus spavanja i budnosti s prirodnim svjetlosnim obrascima kad god je moguće. Smanjite izloženost plavom svjetlu nakon zalaska sunca i nastojte spavati 7-8 sati kvalitetnog sna.

5. Namjerno upravljajte stresom: Svakodnevno prakticirajte mindfulness, duboko disanje ili druge tehnike za smanjenje stresa. Zapamtite, vaše tijelo ne raspoznaje razliku između predatora i rokova—obje situacije izazivaju isti stresni odgovor.

6. Povežite se s zajednicom: Naši preci su živjeli u bliskim društvenim zajednicama koje su pružale podršku i smisao. Snažne društvene veze poboljšavaju metaboličko zdravlje kroz više mehanizama.

Znanost je jasna: dijabetes tipa 2 uglavnom je bolest stila života koja se može spriječiti—a često i preokrenuti—primjenom ovih principa predaka u suvremenom kontekstu. Moji pacijenti koji usvoje ove promjene često vide dramatična poboljšanja razine šećera u krvi, često smanjujući ili čak ukidajući potrebu za lijekovima.

Naši preci su nam ostavili snažan nacrt za metaboličko zdravlje. Poštujući našu evolucijsku biologiju, dok koristimo najbolje iz moderne znanosti, možemo povratiti prirodno stanje zdravlja koje nam je rođenjem dano.

Reference

Lindeberg, S. (2010). Hrana i zapadne bolesti: zdravlje i prehrana iz evolucijske perspektive. Wiley-Blackwell.

Pontzer, H., Wood, B. M., & Raichlen, D. A. (2018). Skupljači-lovci kao modeli u javnom zdravstvu. Obesity Reviews, 19(S1), 24-35.